SRP “Gornje podunavlje“ je veliko poplavno područje na krajnjem severozapadu Vojvodine koje predstavlja jednu od najočuvanijih ritsko-močvarnih celina na toku Dunava kroz Srbiju. Prostire se na 19648 ha, uz levu obalu Dunava, obuhvatajući gotovo 70 km rečnog toka. Deo je velike poplavne doline koja se prostire i u susednoj Mađarskoj i Hrvatskoj i posle delte predstavlja najvažnije vlažno područje na čitavom toku Dunava. Gornje podunavlje odlikuje izuzetna biološka raznovrsnost i predstavlja jedno od poslednjih utočišta za živi svet vezan za poplavna područja.
U rezervatu živi 51 vrsta sisara, 280 vrsta ptica, 50 vrsta riba, 11 vrsta vodozemaca, stotine vrsta insekata, vodena, močvarna, livadska i šumska vegetacija. Zbog svojih izuzetnih prirodnih vrednosti Gornje Podunavlje je 1989. godine proglašeno za međunarodno značajno stanište ptica (IBA), sastavni je deo potencijalnog Rezervata Biosfere Drava-Mura i nalazi se na spisku potencijalnih vlažnih područja za upis na listu Ramsarske konvencije.
Od drvenastih vrsta najzastupljenije su higrofilne vrste mekih liščara: bela vrba (Salix alba), crna topola (Populus nigra), bela topola (Populus alba) kao i plantaže raznih klonova euroamerickih topola (Populus euroamericana). Ipak, daleko najlepše i najvrednije svakako su sastojine hrasta lužnjaka (Quercus robur) na suvljim gredama koje, nažalost, usled promene vodnog režima izgradnjom odbrambenog nasipa uz Dunav sve viže ustupaju mesto drugim vrstama.
Ovo područje predstavlja prirodno stanište za oko 50 vrsta sisara. Od sitnih glodara, poput raznih vrsta miševa i voluharica, do predstavnika krupne divljači na čijem vrhu ponosno stoji jelen (Cervus elaphus).
Jednu od temeljnih prirodnih vrednosti Specijalnog rezervata prirode "Gornje Podunavlje" predstavlja njegova ornitofauna koja je od neprocenjivog značaja pošto ovo područje ima jednu od najbogatijih i najraznovrsnijih fauna ptica u našoj zemlji. Registrovano je čak 248 vrsta, iako se smatra da je broj i veći, što bi činilo preko 70% vrsta koje žive na tlu naše zemlje. Od ukupnog broja registrovanih vrsta ptica većina su gnezdarice.
Kao vrste od posebnog značaja možemo navesti sledeće:
Orao belorepan (Haliaetus albicilla) - najveća ptica grabljivica srednje Evrope, vrsta čija je ugroženost poprimila međunarodne razmere. Od tridesetak parova, koliko ih je u našoj zemlji (svi u Vojvodini), oko 30% gnezdi se na području Specijalnog rezervata. To je, zajedno sa Kopačkim ritom, svakako jedna od najgušćih populacija ove vrste u Evropi.
Crna roda (Ciconia nigra) - vrsta koja je proglašena za prirodnu retkost u Srbiji. Na području Specijalnog rezervata nalazi se 20-25 gnezdećih parova, što predstavlja četvrtinu nacionalne populacije.
Kolonije čaplji (Ardea sp., Ardeola sp., Nycticorax sp., Egretta sp.) - prema rezultatima detaljnog kartiranja koje je izvršeno tokom 1999. godine evidentirano je nekoliko stalnih kolonija čaplji na području Specijalnog rezervata, koje su, prema najnovijim saznanjima, promenile mesto gnežđenja.
Divlje patke (Anas sp., Aythya sp.) i divlje guske (Anser sp.) - vrste koje se ovde koncentrišu uglavnom tokom zimovanja i u periodu migracija kada se okupi vise desetina hiljada jedinki. Takođe, ohrabrujuće je i povećanje broja gnezdećih parova divlje guske (Anser anser).
Specijalni rezervat prirode "Gornje Podunavlje", zahvaljujući dinamici svog vodnog režima, predstavlja izuzetno područje i po svom bogatstvu ihtiofaune. Konfiguracija terena, mali pad nadmorske visine koji uslovljava stvaranje mnoštva meandara, mrtvaja, bara i jezera kao i periodicno izlivanje Dunava iz svog korita stvaraju idealne uslove za razvoj velikog broja vrsta riba. Ovo područje nastanjuje preko 50 slatkovodnih vrsta kao sto su šaran (Cyprinus caprio), som (Silurus glanis), štuka (Esox lucius), smuđ (Sander lucioperca) i mnoge druge od kojih se neke, na žalost, nalaze i na crvenoj listi kičmenjaka Srbije što samo podvlači neophodnost održavanja, obnavljanja i povećanja ribljeg fonda.
Osim biološke raznovrsnosti Gornje Podunavlje krasi i autentično kulturno nasleđe. Kao rezultat prilagođavanja velikoj reci i njenim ćudima nastali su karakteristični izvorni običaji, nošnje, jezik, riblovni alat, čamci i jela koji privlače goste i Gornje Podunavlje čine atraktivnom destinacijom za posetioce. Jedna od retkih destinacija gde se još uvek može uživati u vožnji Dunavom, nepreglednim rukavcima i kanalima, nesputanoj rici jelena, mirnim noćima u seoskim domaćinstvima, autentičnim ribljim specijalitetima, poslednjim dunavskim alasima …
Smešten uz reku Dunav, u blizini Sombora i Apatina , dobro povezan komunikacijama i lako pristupačan, Specijalni Rezervat Prirode „ Gornje Podunavlje “ svojim prirodnim osobenostima , estetskim vrednostima , mogućnostima za lov i ribolov i drugim sportsko-rekreativnim aktivnostima na vodi, poseduje i mogućnosti boravišno sportsko-rekreativnog turizma, izletničkog i ekskurzionog turizma , manifestacionog turizma, eko turizma, seoskog turizma i drugih vidova turizma. Posetioci mogu uživati u lepoti pejzaža, ostvariti kontakt sa živim svetom, potražiti duhovno osveženje, mir i tišinu. Koloritni pejzaži raznovrsnih ritskih šuma, vodenih i močvarnih ekosistema, pružaju mogućnost eko turizma, posebno posmatranje ptica i divljači, kao i zaštićenih biljnih vrsta.
Izvor: www.vojvodinasume.rs
Kontakt: Turistički info centar Bački Monoštor 063 89 38 128, ticbackimonostor@gmail.com